Poplave u zapadnom dijelu Njemačke u julu ove godine napravile su ogromne štete. Živote je izgubilo blizu 200 ljudi, na hiljade ih je bilo smatrano nestalim, a materijalna šteta procijenjuje se na desetine milijardi evra. Ljudi su izgubili domove, automobile, firme. Nakon prvobitnog šoka Nijemci su se suočili sa stvarnošću. Iako ovo nije prva katastrofalna poplava koja je zadesila Njemačku u posljednjih 30 godina, definitivno je najskuplja.
Nijemci su nacija koja visoko kotira u smislu razvijene svijesti o osiguranju bilo koje vrste, pa tako i o osiguranju lične imovine. To zaista ne iznenađuje imajući na umu visok standard života u ovoj zemlji. Nastojanje da zaštite svoju imovinu dovelo je do toga da je cijena polisa osiguranja u zadnjih 10-ak godina porasla za čak 30 %. Na primjer, 2019. godine prosječno njemačko domaćinstvo na godišnjem nivou je uplaćivalo oko 1 500 evra za razne vrste osiguranja. Pored velikog priliva novca osiguravajućim društvima, skorašnja poplava izazvala je veliku zebnju kod istih, te su je proglasili „poplavom vijeka“. Iako je „samo“ 45 % stanovništva Njemačke bilo osigurano protiv poplava, osiguravajuće kuce će morati isplatiti preko 700 miliona evra. Onima koji nisu bili osigurani ili koji nisu potpisali odgovarajuće polise za osiguranje protiv ovih vrsta poplava zasigurno će biti mnogo teže nastaviti živjeti normalan život, čak i pored 400 miliona evra koje je država usmjerila za pomoć poplavljenim područjima.
Praveći paralelu sa katastrofalnim poplavama koje su pogodile našu zemlju 2014. godine, neminovno je zaključiti da je i pored pomoći države oporavak tekao mukotrpno i sporo. Posljedice se osjete i danas. Imajući na umu da je praksa osiguravanja imovine od prirodnih nepogoda kod našeg stanovništva daleko od uobičajne (samo oko 2 % domaćinstava je 2014. godine imalo polise osiguranja u slučaju poplave ), zaključak je da je i pored nižeg standarda naših stanovnika od stanovnika Njemačke, presudan faktor bio i jeste nedostatak svijesti. Zaista je nužno probuditi svijest ljudi da učine sve da zaštite svoju imovinu.
Nažalost, nakon 7 godina nismo naučili lekciju i samo neznatan broj domaćinstava je poučen nesrećom koja ih je zadesila dodatno osigurala imovinu od poplava.
Prirodu u ogromnoj mjeri ne možemo kontrolisati, ali ono sto mi možemo učiniti je da uradimo sve sto je u našoj moći da zaštitimo i sačuvamo ono sto imamo.